A što se tebe tiče, Živote, smatram da si ostatak od mnogo smrti (bez sumnje, ja sam već umro deset tisuća puta)..
subota, 06.08.2011.
Katkad se smijemo samo zato što smo sretni. Bez ikakvih usiljenih grimasa koje djeluju više kao grč nego iskren osmijeh, naše lice tada poprimi šarenilo duge i neki blagi odsjaj mjeseca. I zračimo tada nečim divnim, nečim čime ne zrače pokušaji sreće već samo istinska sreća.
Zaigrana i nadasve djetinja, još uvijek
ju vrlo lako možete potkupiti slatkišima,
balonima i mašnama..
Voli cijeli svijet, Život i sebe, a ostalo je
ponekad vrlo nevažno..
Misliš li da se još uvijek mogu uvjeriti da sam sve ovo samo sanjala?